Zašto NE završiti medicinu: vodič za one koji vole život

on

Ako razmišljaš o tome da upišeš medicinu, stani. Ne zato što nije plemenito zanimanje. Nego zato što možda voliš život.  Medicina i život ponekad imaju komplikovan odnos, kao bivši koji se i dalje javljaju jedno drugome u 3 ujutro.

Evo nekoliko vrlo racionalnih razloga zašto NE završiti medicinu:


1. Spavanje je precijenjeno (rekli su niko nikad)

Zamisli luksuz od 8 sati sna. Slatko, zar ne? E pa, medicina će te naučiti da je san samo društveni konstrukt. Učiš do 3 ujutro, ustaješ u 6, a onda ideš na predavanja gdje pokušavaš shvatiti da li profesor priča o srcu ili o svom razočaranju u život.


 2. Latinski jezik ili zašto ne komplikovati stvari?

Normalni ljudi kažu “slomljena ruka”. Ti ćeš reći nešto poput "fractura radii distalis". Ne zato što želiš, nego zato što moraš. I onda shvatiš da si proveo 6 sati učeći riječi koje nećeš koristiti osim da impresioniraš svoju tetku na nekom porodičnom okupljanju.


3. Društveni život: mit ili urbana legenda

Prijatelji će te zvati na kafu. Ti ćeš reći “ne mogu, imam ispit”. Oni će opet zvati. Ti ćeš opet imati ispit. Nakon nekog vremena prestaće zvati. Problem riješen.


4. Ispiti kao horor franšiza bez kraja

Zaboravi trilogije. Medicina je beskonačna serija nastavaka: anatomija 1, anatomija 2, patologija, farmakologija...Svaki nastavak je strašniji od prethodnog, a glavni lik (ti) nikako da nauči lekciju i pobjegne.


5. Google već zna sve (navodno)

Zašto bi ti učio 10 godina kad pacijent već ima dijagnozu sa interneta? Doći će i reći: “Doktore, siguran sam da imam rijetku bolest. Pročitao sam na internetu. Ti ćeš klimati glavom i razmišljati o svim tim noćima bez sna. 


6. Plata, čekaj, koja plata?

Nakon mnogo godina učenja, dežurstava i nervnih slomova, dođe trenutak istine i shvatiš da si mogao biti influencer koji reklamira čajeve za detoks i zarađivati više.


 7. Odgovornost, ma to je sitnica

Ako pogriješiš Excel tabelu  nema veze. Ako pogriješiš kao doktor, pa recimo da posljedice nisu baš tipka  "Delete".


Zaključak (koji niko neće poslušati)

Nemoj završiti medicinu ako želiš lagan život, puno slobo

dnog vremena i bezbrižno ispijanje kafa, ali ako ti iz nekog čudnog razloga prija haos, stres, odgovornost i osjećaj da radiš nešto stvarno važno onda, nažalost, nema ti pomoći.


Dobrodošao u medicinu.




Comments

Post a Comment

Zanimljive teme

Image

Klinički kutak: Pristup pacijetu sa hemoptizama

 Hemoptiza (iskašljavanje krvi iz donjih disajnih puteva) predstavlja potencijalno životno ugrožavajuće stanje koje zahtijeva brz, sistematičan i multidisciplinaran pristup. Raspon uzroka varira od benignih i samoograničavajućih stanja do ozbiljnih bolesti poput maligniteta ili masivnih plućnih krvarenja. Klinički pristup pacijentu sa hemoptizom mora obuhvatiti inicijalnu procjenu vitalnih funkcija, identifikaciju izvora krvarenja, procjenu težine i hitnosti, te etiološku dijagnostiku i terapijsko zbrinjavanje. Definicija i klasifikacija hemoptize Hemoptiza se definiše kao iskašljavanje krvi porijeklom iz traheobronhalnog stabla ili plućnog parenhima. Važno je razlikovati hemoptizu od pseudohemoptize (krv iz gornjih disajnih puteva) i hematemeze (krv iz gastrointestinalnog trakta). Prema količini iskašljane krvi, hemoptiza se klasifikuje na: Blagu hemoptizu (<30 ml/dan) Umjerenu hemoptizu (30–200 ml/dan) Masivnu hemoptizu (>200–600 ml/dan ili bilo koja količina koja ugroža...
Image

Lako je biti profesor na tudji račun

 Postoji posebna vrsta akademske „genijalnosti“ koja ne počiva na idejama, radu ni naučnoj radoznalosti, već na logistici. Ta logistika se sastoji od mladih ljekara, specijalizanata, asistenata, članova porodice i kordona sluga. Takvi profesori ne grade karijeru na znanju. Oni je grade na tuđem vremenu. Naravno, ne govorim o pravim profesorima, onima koji su istinski mentori, koji znaju stati iza svojih saradnika, koji potpisuju rad tek kada su ga zaista stvarali zajedno. To je danas rijetkost. Ovdje je riječ o onoj drugoj kategoriji, tzv. akademskim sultanima. Naučni rad je postao porodična manufaktura. U toj strukturi sve funkcioniše savršeno hijerarhijski. Mladi ljekar skuplja podatke, piše rad, prevodi, sređuje reference, odgovara recenzentima. Profesor daje naslov. I naravno svoje ime na prvom mjestu. U idealnom scenariju, član porodice „slučajno“ postaje koautor. Supruga statističar bez statistike, sin saradnik bez prisustva, rođak uključen u projekat koji nikad nije vidio. P...
Image

Dežurstvo u tri ujutro: Osmijeh koji krije hiljadu neizgovorenih riječi

Umor poslije dežurstva ne treba skrivati. Nije to običan umor koji se riješi jednom kafom, jednim slobodnim danom ili dužim spavanjem tokom vikenda. To je umor koji se godinama taloži poput slojeva sedimentnih stijena. Nekada se pitam koliko dugo ćemo biti stijene? Svako dežurstvo ostavi po jedan nevidljivi trag. Negdje novu boru oko očiju. Negdje pokoji sijedi pramen. Negdje početak aterosklerotskog plaka koji će se jednog dana pojaviti na ultrazvuku kao neželjeni suvenir profesionalnog života. Pitam se da li smo ispravno odabrali? Najviše tragova ipak ostane na duši. Tamo se ne pišu bilješke. Tamo se pišu romani. Uglavnom drame. Često tragedije. I vrlo rijetko poneka komedija.  Ljudi često vide zdravstvenog radnika kada ulazi na posao. Vide ga kroz hrpu para, kroz plave koverte. Vide ga u urednoj uniformi, sa osmijehom i prividnom energijom. Ne vide ga kada izlazi nakon dvadeset četiri sata rada. Kao zombi. Ne vide kako sjedi u automobilu nekoliko minuta prije nego što krene kući...