Uvod
Arterijska hipertenzija (AH) predstavlja jedan od najvažnijih javnozdravstvenih problema savremenog doba i vodeći je faktor rizika za kardiovaskularne bolesti, moždani udar, hronično bubrežno oštećenje i preranu smrt. Procjenjuje se da više od 1,2 milijarde ljudi širom svijeta ima povišen krvni pritisak, a značajan broj njih nije dijagnosticiran ili nije adekvatno liječen.
Savremene smjernice naglašavaju da je hipertenzija “tihi ubica” jer često dugo ne daje simptome, dok istovremeno progresivno oštećuje ciljane organe poput srca, mozga, bubrega i krvnih sudova.
Definicija i klasifikacija hipertenzije
Prema najnovijim evropskim smjernicama (ESC/ESH i ESC 2024 update), arterijska hipertenzija se definiše kao:
Kancelarijski (office) krvni pritisak ≥140/90 mmHg
Međutim, noviji pristup naglašava važnost ranog rizika, pa se već vrijednosti:
120–139 / 70–89 mmHg smatraju “povišenim” ili “visoko normalnim” pritiskom, uz povećan kardiovaskularni rizik.
Klasifikacija:
Optimalan: <120 / <80 mmHg
Normalan: 120–129 / 80–84 mmHg
Visoko normalan: 130–139 / 85–89 mmHg
Hipertenzija stepen 1: 140–159 / 90–99 mmHg
Hipertenzija stepen 2: 160–179 / 100–109 mmHg
Hipertenzija stepen 3: ≥180 / ≥110 mmHg
Etiologija i faktori rizika
Hipertenzija se dijeli na:
1. Primarnu (esencijalnu) – 90–95%
Nema jednog uzroka, već kombinacija:
genetske predispozicije
starosti
gojaznosti
visokog unosa soli
fizičke neaktivnosti
stresa
pušenja i alkohola
2. Sekundarnu hipertenziju
Uzrokovana drugim stanjima:
bubrežne bolesti
endokrini poremećaji (hipertireoza, Cushing, primarni hiperaldosteronizam)
apneja u snu
lijekovi (NSAID, kortikosteroidi, kontraceptivi)
Patofiziologija
Osnovni mehanizmi uključuju:
aktivaciju simpatičkog nervnog sistema
povećanu aktivnost renin-angiotenzin-aldosteron sistema (RAAS)
endotelnu disfunkciju
zadržavanje natrija i vode
vaskularno remodeliranje
Ovi procesi dovode do povećanja perifernog otpora i hroničnog opterećenja srca.
Klinička slika
Hipertenzija je često asimptomatska, ali se mogu javiti:
glavobolja (posebno ujutro)
vrtoglavica
zujanje u ušima
palpitacije
zamagljen vid
umor
Simptomi se najčešće javljaju tek kod dugotrajne ili teške hipertenzije.
Dijagnostika
Dijagnoza se ne postavlja na osnovu jednog mjerenja.
Osnovni principi:
najmanje 2–3 mjerenja u različitim danima
pravilna tehnika (odmor 5 minuta, odgovarajuća manžetna)
mjerenje obje ruke pri inicijalnoj procjeni
Dodatne metode:
24h ambulantni monitoring (ABPM) – zlatni standard
kućno mjerenje (HBPM) – korisno za praćenje
Laboratorijska obrada:
glukoza, HbA1c
lipidni status
kreatinin, eGFR
elektroliti (Na, K)
urin (proteinurija)
Evaluacija ciljnih organa:
EKG (hipertrofija lijeve komore)
ehokardiografija
pregled očnog dna
ultrazvuk bubrega
Ciljne vrijednosti krvnog pritiska (novi pristup)
Prema ESC/ESH 2024 smjernicama:
većina pacijenata: <130/80 mmHg ako se dobro toleriše
stariji pacijenti: individualizirano, često SBP 130–139 mmHg
dijabetes i CKD: stroža kontrola, ali uz oprez
Ključni koncept: “treat to target but avoid overtreatment”
Nefarmakološko liječenje
Promjena životnog stila je osnov terapije:
Ishrana:
DASH dijeta
mediteranski tip ishrane
smanjenje soli <5 g/dan
povećan unos povrća, voća, vlakana
Tjelesna aktivnost:
najmanje 150 min sedmično umjerene aktivnosti
Ostalo:
redukcija tjelesne mase (BMI <25)
prestanak pušenja
ograničenje alkohola
kontrola stresa i sna
Farmakološko liječenje
Prema savremenim smjernicama, terapija se često započinje kombinacijom lijekova u jednoj tableti (single pill combination).
Prva linija:
ACE inhibitori (enalapril, ramipril)
ARB (losartan, valsartan)
blokatori kalcijskih kanala (amlodipin)
tiazidni/like diuretici (indapamid, hidrohlorotiazid)
Kombinacije:
ACEi/ARB + CCB
ACEi/ARB + diuretik
Treća linija:
trojna kombinacija
Rezistentna hipertenzija:
spironolakton
beta blokatori (posebno kod IHD, HF)
specijalistička obrada
Komplikacije hipertenzije
Neliječena hipertenzija dovodi do:
Kardiovaskularnih:
infarkt miokarda
srčano popuštanje
hipertrofija lijeve komore
Neuroloških:
ishemijski i hemoragijski moždani udar
vaskularna demencija
Renalnih:
hronična bubrežna bolest
Oftalmoloških:
hipertenzivna retinopatija
Prognoza i značaj ranog liječenja
Rano otkrivanje i adekvatno liječenje značajno smanjuje:
mortalitet za 20–30%
rizik od moždanog udara za >40%
Savremeni pristup naglašava:
rano uključivanje kombinovane terapije
agresivniju kontrolu rizika
individualizaciju terapije
Zaključak
Arterijska hipertenzija ostaje jedan od najvažnijih modifikabilnih faktora kardiovaskularnog rizika. Savremene smjernice ESC/ESH 2024 pomjeraju fokus sa “kasnog liječenja bolesti” na “ranu kontrolu rizika”, uz cilj da se vrijednosti krvnog pritiska održavaju ispod 130/80 mmHg kod većine pacijenata.
Kombinacija zdravog načina života, rane dijagnostike i savremene farmakoterapije predstavlja ključ u smanjenju globalnog opterećenja ovom bolešću.
Reference
2024 ESC Guidelines for the management of arterial hypertension. European Society of Cardiology (ESC).
2023 ESH Guidelines for the management of arterial hypertension. European Society of Hypertension.
Williams B, et al. 2018 ESC/ESH Guidelines for the management of arterial hypertension. Eur Heart J.
Unger T, et al. 2020 International Society of Hypertension Global Hypertension Practice Guidelines.
Whelton PK, et al. 2017 ACC/AHA Hypertension Guideline. Hypertension.
WHO. Hypertension fact sheet 2023–2024 update.
Kjeldsen SE. Hypertension and cardiovascular risk. Lancet reviews.
Comments
Post a Comment